Divovi, čarobnjaci i patuljci su igra koju treba igrati. Ostavši zadužen za otprilike osmero djece u dobi od sedam do deset godina, dok su njihovi roditelji bili odsutni po roditeljskim poslovima, sakupio sam svoje čete u crkvenoj dvorani i objasnio im igru. To je zapravo uvećana inačica kamena, papira i škara, i uključuje malo intelektualnog odlučivanja. Međutim, prava svrha te igre jest proizvesti gomilu buke i trčati naokolo loveći druge, a da nitko ne zna na čijoj si strani niti tko je pobijedio.
Organizirati punu prostoriju nabrijanih osomoškolaca u dvije ekipe, objasniti im osnove igre, postići suglasnost glede grupnog identiteta – sve to nije mali uspjeh, ali mi smo ga postigli s dobrom voljom i bili smo spremni krenuti.
Uzbuđenje lova dosegnulo je kritičnu točku. Povikao sam :'' Sada morate odlučiti što ste – Div, Čarobnjak ili Patuljak!''
I dok su se skupine šćućurile i mahnito savjetovale šaptom, netko me je povukao za nogavicu hlača. Ugledao sam sitnu djevojčicu koja me promatrala i tankim, zabrinutim glasom upitala : ''A gdje stoje Sirene ?''
Gdje stoje Sirene? Duga stanka. Vrlo duga stanka.
''Gdje stoje sirene?'' upitao sam.
''Da, znate, ja sam Sirena.''
''Nema Sirena.''
''O, ima ih, ja sam jedna od njih!''
Ona se nije povezala s divovima, čarobnjacima ili patuljcima. Ona je znala svoju kategoriju. Sirena. I nije kanila napustiti igru i stati uza zid gdje bi stao gubitnik. Kanila je sudjelovati, gdjegod se sirene uklapaju u shemu. Ne odričući se svog dostojanstva ni identiteta. Uzela je zdravo za gotovo da postoji mjesto za sirene i da ću ja znati gdje je to mjesto.
No, dobro, gdje stoje sirene? Sve ''sirene'' – svi on koji su drugačiji, koji se ne uklapaju u normu i koji ne prihvaćaju dostupne pregratke i pretince ? Odgovorite na to pitanje i na tom pitanju možete izgraditi školu, naciju ili svijet.
Što sam ja odgovorio u tom trenutku? Svako toliko, kažem pravu stvar. ''Morska Sirena stoji točno ovdje pokraj Kralja mora!'', rekao sam.
I tako smo stajali s rukom u ruci i promatrali čete čarobnjaka, divova i patuljaka dok su u divljoj zbrci tutnjali pokraj nas. Usput rečeno, nije istina da sirene ne postoje. Barem jednu osobno poznajem. Držao sam je za ruku...
Robert Fulghum
