Priča o djevojčici Momo

''Ono što je mala Momo znala kao nitko drugi bilo je : slušati. Pa to baš i nije nešto osobito, reći će možda neki čitatelji, slušati bar svatko zna. No, to je zabluda. Samo rijetki znaju zaista slušati. A onako kako se Momo razumijela u slušanje, to je bilo sasvim, sasvim jedinstveno.

Momo je znala slušati tako da su ljudima iznenada na um padale vrlo pametne misli. Ne zato što bi ona rekla ili pitala nešto što bi drugoga navelo na takve misli, ne, ona je samo sjedila i jednostavno slušala, poklanjajući svu svoju pozornost i potpuno sudjelujući. Pri tom je gledala čovjeka svojim velikim tamnim očima i on je osjećao kako u njemu odjednom odnekud izranjaju misli za koje ni slutio nije da ih krije u sebi.

Znala je slušati tako da su zbunjeni ili neodlučni ljudi odjednom točno znali što hoće. Ili bi se plašljivi iznenada osjetili slobodnima i smionima. Ili su nesretni i potišteni postajali puni pouzdanja i radosni. A kada bi netko mislio kako mu je život sasvim promašen i beznačajan, kako je on sam tek jedan među milijunima, netko tko uopće nije bitan i za koga bi se zamjena našla isto tako brzo kao i razbijen lonac, kad bi otišao i sve to ispričao maloj Momo, još dok bi govorio, postajalo bi mu na tajanstven način da se jako vara, da on, kakav je, postoji među ljudima jedan jedini put i da je zato, na svoj poseban način, važan za svijet.
Eto kako je Momo znala slušati !''

Pročitajte više

Koliko je visok toranj

Znanstvenik Murray Gell-Mann, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i veliki zaljubljenik u matematiku priča o nezgodama jednog učenika srednje škole koji u Sjedinjenim Državama mora polagati ispit iz fizike da bio primljen na sveučilište. Profesor ga pita: "Kako ćeš izmjeriti visinu tornja s pomoću barometra?". Mladić odgovara: "U džepu imam klupko konca, za nj vežem barometar, popnem se na toranj i spustim barometar a zatim izmjerim dužinu konca." Profesor nemilosrdno odgovara: "Pao si!"

Profesor je od učenika očekivao ovakav odgovor: barometar mjeri tlak, a tlak se mijenja s visinom (jer je pritisak zraka na živu različit). Na svakih deset i pol metara stupac žive spušta se za 1 milimetar; pa ako je tlak na zemlji 760mm, a 757 na vrhu tornja, to znači: 760 - 757 = 3; 10,5 x 3 = 31,5: toranj je visok 31,5 metra.
Student se ipak nije predao. Obratio se sudu i sudac je dopustio da još jednom ide na ispit. Ovog puta ga je ispitao osobno profesor Gell-Mann. Obratio se studentu ovako: "Zaboravimo što je bilo na prošlom ispitu. Evo barometra, ovdje vani je toranj, reci mi kako ćeš barometrom izmjeriti visinu tornja."
Student je napravio bilješke i rekao: "Našao sam 21 rješenja pa ne znam koje je najbolje." Gell-Mann, iznenađem, zatraži da nabroji sva rješenja.

Mladić počne:

"Prvo rješenje: stavit ću barometar na zemlju uz zid tornja pa napraviti zarez na zidu na vrhu barometra, onda ću barometar postaviti na zarez, pa napraviti novi zarez i tako dalje dok ne dođem do vrha. Drugo rješenje: čekat ću sunce, staviti barometar na zemlju i zmjeriti njegovu sjenu pa usporediti sa sjenom tornja i tako odrediti visinu na način kao je to uradio Tales. Treće rješenje: popet ću se na vrh tornja s kronometrom, bacit ću barometar, izmjeriti vrijeme pa po formuli zakona o sili teže i ubrzanju izračunati visinu tornja. Četvrto rješenje: izračunat ću po padu tlaka (kako je drugi profesor tražio). Peto... šesto... rješenje... A na kraju je i dvadeset i prvo rješenje, koje možda nije odveć "pošteno". Otići ću do čuvara tornja, pokazati mu barometar i darovati mu ga - ako mi kaže koliko je toranj visok!"

Pročitajte više