Zrinka Rička Žauhar
Jesen je godišnje doba, kada nakon razigranog ljeta djeca, adolescenti moraju nastaviti svoje školovanje ili krenuti po prvi put u klupe, što baš nije lako!
Obično smo nakon ljeta i u početku školske godine aktivno uključeni oko polaska u školu naše djece, no kad taj početak mine, događa se da zaboravimo neke važne pojedinosti koje su od velike važnosti za našu djecu tijekom cijele školske godine.
Vrlo je važno da tijekom cijele školske godine, i njihovog života uopće, uvažimo osobnost djeteta te da se prilagodimo njegovim potrebama. Što bi to u praksi značilo ?
Budimo znatiželjni :
- veselimo se s njima školskoj godini, ne samo prvih 7 dana, neka to bude kontinuirana znatiželja
- omogućimo djetetu svaki dan da nam ispriča svoje utiske o djeci, o učiteljici/profesorima, o događajima za vrijeme odmora
- promatrajmo svoje dijete i njegove osjećaje
- učimo se slušati ih : otkrijmo što im je bilo dosadno, a što zanimljivo, čemu su se smijali, što im je bilo teško, a što lako i zabavno....
- budimo zainteresirani za njihove odnose s vršnjacima
- Proučavajmo koje strategije koristi dijete u savladavanju nastavnog programa
- koliko djece toliko strategija - ponekad su njihove strategije različite od ponuđenih u školi, što ne znači da nisu učinkovite
- svako je dijete istraživač : traži najbolji mogući način da učini ono što se od njega traži, bori se sa bilježnicama, urednošću, organizacijom gradiva – kada bi sve bilo savršeno, čemu onda škola ?
- hvalimo ga za svaki uloženi napor bez obzira na ishod - pohvalimo ga za njegov uložen trud, izbjegavajmo kritiku
- ako smo umorni od posla, odmorimo se, te tada zapodjenimo razgovor s djetetom i budimo efikasna potpora
- Smanjimo očekivanja, neka učenje bude istraživanje, a ne opterećenje
- izbjegavajmo biti lovci na ocjene, upoznajmo svoje dijete u okolnostima novog razreda, upoznajmo sebe, svako njihovo novo razdoblje u životu je i naše novo razdoblje, bez obzira koliko djece imamo
- važno je da uradak našeg djeteta bude bolji od prethodnog njegovog uratka, a ne od susjedovog ili nekog drugog djeteta
- svaki uradak djeteta je dobar uradak, jer je njegov, ne ispravljajmo zato što bi mi drugačije, bolje, tako razvijamo kod djeteta nesigurnost
- izbjegavajmo pitanja : A koliko je dobila Petra, ili kako to da je on ili ona dobio 4 ili 5, a ti nisi ?
- Njegujmo unutar obitelji različitost
- koliko djece toliko odgojnih pristupa što bi značilo ako imamo više djece, svaki će polazak u novi razred biti drugačiji, jer je jednostavno svako naše dijete drugačije
- učimo izbjegavati uspoređivanje jednog djeteta s drugim, jednako kao i sebe s djetetom usporedbama sa sobom smanjujete dječje samopouzdanje, uostalom što bi se ono s vama uspoređivalo, kontekst u kojem odrastaju i uče naša djeca, drugačiji je od našeg
- Prilagodimo svoju brigu njegovom uzrastu
- veće dijete može odraditi veću pripremu za školu
- ako želimo svom djetetu pomoći oko učenja, onda savladajmo s njime tehnike učenja, što ne znači učiti s njime
- ako ne znamo tehnike učenja, ima onih koji to znaju, potražimo savjet psihologa, pedagoga
- želimo li samostalno dijete, prepustimo mu kupovanje bilježnica, školskog pribora, nabavku knjiga, nabavljanje lektire, pisanje zadaće, čitanje lektire, navijanje sata, kupovinu pokazne karte – što se kasnije osamostali teže će savladavati razrede koji slijede
Možda da se malo svatko sam za sebe zapita ( jer naša djeca nisu samo učenici, kao što ni mi nismo samo rodtelji ) ?
- Jesam li osobno sam pohvalio/la svoje dijete za određeni uspjeh ili djelo u posljednja tri dana
- Mogu li odmah navesti najveće sposobnosti moga djeteta
- Omogućavam li svome djetetu da se osjeća važnim, kao sastavni dio naše obiteljske sredine
- Izbjegavam li uspoređivati postignuća i sposobnosti svog djeteta s onima njegove braće i sestara ili druge djece
- Pitam li svoje dijete za mišljenje ili ideju
- Saslušam li ljubazno svoje dijete, baš kao što činim i s drugim osobama izvan svoje obitelji
- Uključujem li se u obrazovanje svoga djeteta. Redovito idem na informacije i s nastavnicima razgovaram o njegovim/njezinim sposobnostima, napredovanju...
- Izražavam li ljubav svome djetetu čak i kad su njegovi postupci neprihvatljivi
- Priznajem li djetetu njegove talente i posebne sposobnosti čak i onda kada se one ne odražavaju u izvještaju o njegovom postignuću
- Proveo/la sam ''kvalitetno vrijeme'' družeći se i razgovarajući ili radeći nešto drugo sa svojim djetetom u posljednja 24 sata
I za kraj mala priča :
Moji bi roditelji mogli pobjeći
Učiteljica je zapazila da je jedan dječak u njezinom razredu zamišljen i povučen.
''Što te muči?'' upita ga.
''Moji roditelji'', odgovori on.''Tata radi cijeli dan da me oblači, hrani i šalje u najbolju školu u gradu. A radi i prekovremeno da bi me mogao poslati na sveučilište. Mama cijeli dan kuha, pegla i kupuje, i tako se ja nemam za što brinuti.''
''Zašto si onda tako zabrinut?''
''Bojim se da bi moji roditelji mogli pobjeći.''
/Anthony de Mello, Molitva žabe/
Pročitajte više
