Zrinka Rička Žauhar
Mnogi od nas
misle da bi naša djeca trebala manje gledati televiziju i manje boraviti na
kompjuterima, no nedovoljno truda ulažemo u to kako da participiramo i
pomognemo u osmišljavanju slobodnog vremena naše djece.
Jedan je dio
djece uključen u slobodne aktivnosti koje nude škole ili u sportske aktivnosti
koje nude klubovi u gradu u kojem živimo. No, nemali je broj djece koja nisu
uključena u takve aktivnosti i nakon škole svoje slobodno vrijeme provode kod
kuće i to najčešće ispred TV. Na žalost, ako malo sjednemo s njima pred ekrane,
možemo se zapitati što sve naša djeca ''upijaju'' posredstvom televizijskih
programa.
Naše
intervencije poput :''Dosta je gledanja TV, vrijeme je za učenje !'' ili ''Nemaš
pametnijeg posla osim gledanja sapunica?'' nisu učinkovite, ne dovode do
promjena u obrascima naše djece. Vrijeme je da se aktivno uključimo u njihovo
odrastanje. Igra nije predviđena samo za za djecu. I za nas je poticajno da
sudjelujemo s našom djecom u igri !
Cilj uključivanja
u svijet naše djece kroz igru, nije odbaciti televiziju i kompjuter, radi se o
ravnoteži a ne o iskorjenjivanju !
Aktivnosti
koje odabiremo prilagođavamo uzrastu i sposobnostima svoga djeteta. Ako
aktivnost koju odabiremo nije prilagođena djetetu, dijete će ju odbaciti.
Nadalje , važno je da u igri, aktivnosti koju smo odabrali budemo fleksibilni,
da dijete ima mogućnost voditi igru, te da i samo može izmisliti vlastitu
verziju igre. Tako hrabrimo kreativnost i samopouzdanje našeg djeteta. U igri
razvijajmo suradnju, nije važno pobijediti, važno je razvijati osjećaj za
timski rad, dobro se zabaviti, opustiti i nasmijati.
Neke od igara
koje možemo igrati s djecom koja pohađaju niže razrede osnovne škole (dob 7 do
11 godina) :
1.Trik sa šeširom
: Potrebno je uzeti bilo kakav šešir
i snop igraćih karata. Šešir staviti na sredinu sobe, karte podijeliti
sudionicima igre. Igra se sastoji u tome da se natjecatelji izmjenjuju u
bacanju karata. Vjerujte, teže je nego što izgleda ! Udaljenost od šešira treba
prilagoditi uzrastu djeteta, veće dijete, veća udaljenost. Igrač koji ubaci
najviše karata 2 započima sljedeći krug. Na kraju tko je ubacio najviše karata
zaslužuje da mu se poklonimo sa šeširom!
2.Obiteljsko
stablo : Potreban je veliki list
papira (ili hamer) i drvene bojice ili flomasteri.
Na velikom listu papira zajedno
s djetetom nacrtajmo kućice za rođake, počevši od vrha sa najstarijim naraštajem.
Neka djeca sama upišu imena. Ako želimo da bude više detalja, u kućice možemo
zalijepiti fotografije onih koji u njima''stanuju''. Nakon toga neka dijete,
pored kućice napiše kratku priču o svakome, potaknimo dijete da sastavi čim više
takvih malih priča !Kada rođaci dođu u posjete, pokažimo i pohvalimo uradak našeg
djeteta !
3.Gledanje oblaka
: Potreban je lijepi dan i oblaci !
Smjestimo se s djetetom na balkon, ispred kuće, na zidiću, na livadi ili plaži
i počnimo gledati oblake (ako je moguće lezimo). Nema službenih uputa, svatko
jednostavno kaže što vidi, naizmjence dijete pa mi...Igra se može igrati i dok
se s djecom vozimo u automobilu pod uvjetom da je lijepi dan i ima oblaka.
4.Brzo govorenje :
Potreban je ručni sat, papir, olovka,
po želji kazetofon (diktafon). Igra je jednostavna, koliko brzo možemo govoriti
? Odaberimo neku pjesmu ili recitaciju koju svi u obitelji znaju napamet.
Izvadimo sat ili štopericu na mobitelu i viknimo :''Sad !'' i tko je na redu
neka izgovori tekst najbrže što može. Nema preskakanja riječi ! Bilježimo
rezultate, a ako se želimo dobro nasmijati, snimimo svoje pokušaje brzog
govorenja ! Neki put će nam se činiti da govorimo neki strani jezik !!!!
5. Vrh - Dno : Kada bismo htjeli na drugačiji način saznati od djece
kako im je proteklo jutro, poslije podne ili cijeli dan odigrajmo ovu igru !
Vrh je aktivnost, događaj ili bilo što lijepo što se našem djetetu dogodilo, nešto
čemu se radovalo ili se u tome ugodno osjećalo. Dno je ono što je toga dana
oneraspoložilo naše dijete, nešto što mu se nije svidjelo. Isto vrijedi i za
nas, i mi moramo s djetetom podijeliti naš dnevni vrh i dno. Na svakom se vrhu
ili dnu možemo zaustaviti i o tome porazgovarati.
6. Fotografsko pamćenje
: Potrebni su časopisi sa
fotografijama ili omiljene knjige (priče) sa slikama. Dijete neka odabere sliku
koja mu se sviđa i naka ju pročava neko vrijeme. Potom uzmimo časopis ili
knjigu u svoje ruke, a dijete neka po sjećanju opisuje fotografiju ili sliku,
pomognimo podpitanjima da se prisjeti čim više detalja. Nakon njega, mi smo na
redu !
7. Pogodite predmet : Potrebna
je neprozirna vreća, vrećica i mnoštvo malih predmeta izrađenih od različitih
materijala i različitih oblika koje ćemo pokupiti po kući mi i naše dijete. I mi
i dijete mora vidjeti što se stavlja u vreću. Nakon toga naizmjence zavlačimo
ruku u vreću, dijete pa mi, i prije no što predmet izvučemo van, moramo
pogoditi što držimo u ruci. Samo naprijed !
8. Igra pantomime : Potrebni smo mi i dijete i ideje ! Smisliti neku životinju,
osobu, film koji ćemo oponašati, dok će onaj koji gleda, pogađati što je to što
onaj drugi izvodi. Vrlo zabavno, smiješno i poticajno za učenje neverbalne
komunikacije.
Pročitajte više
