DJECA I
NOVE PARTNERSKE VEZE NJIHOVIH RODITELJA
Zrinka Rička Žauhar
Dvije mame i
dva tate
''Vidi kako je Braco sladak. Tako je mali. Pa te male ručice koje pruža ! Sviđa li ti se Braco?’’ pita Mama.
''Vidi kako je Braco sladak. Tako je mali. Pa te male ručice koje pruža ! Sviđa li ti se Braco?’’ pita Mama.
S iščekivanjem
potvrdnog odgovora, gleda me Novi Tata.
’’Da, da, sviđa mi se Braco !’’
’’Da, da, sviđa mi se Braco !’’
’’Vidi kako je
Seka slatka. Kako ima mali nosić i tu plavu kosicu, iste boje kao i tvoja !
Vidi kako ti se smije! Sviđa ti se Seka?’’ pita Tata.
Dok me Nova Mama upitno pogledava odgovaram : ’’Sviđa mi se Seka !’’
Dok me Nova Mama upitno pogledava odgovaram : ’’Sviđa mi se Seka !’’
Stojim pred
ogledalom. Zar im se ja više ne sviđam?
Katarina A.
Nakon razvoda,
život svih članova koji su bili do tada dio te obitelji (sistema) se
promijenio. Svatko na svoj način kreće u novu budućnost. Ta budućnost uključuje
i mogućnost zasnivanja nove partnerske zajednice svakog roditelja ponaosob. Za
roditelje koji zasnivaju novi partnerski odnos nakon razvoda, važno je znati da
je razdoblje nakon razvoda izuzetno važno za dijete i da bi se naviklo na nove
okolnosti može proći i do dvije godine. Zbog toga moramo imati na umu da se one
okolnosti koje nije nužno mijenjati, ne mijenjaju. Razlog je jednostavan :
dijete se mora priviknuti na novonastale okolnosti u kojima su već nastupile
mnoge novosti za koje je potrebno vrijeme.
Dugotrajnost
prilagodbe ovisi o dobi djeteta, emocionalnoj zrelosti kao i o emocionalnoj
privrženosti s roditeljem koji je odselio. U ovom kontekstu bi značilo da bi sa
uvođenjem nove osobe u život djeteta trebalo pričekati. Trenutak u kojem se
djetetu saopćava da mama ili tata imaju novog partnera, ovisi o kontekstu koji
je do tada izgrađen i nužno je da bude usklađen sa potrebama djetea. Ako je to
usputna afera, ili prolazni partner/ica ne preporuča se da se isti upoznaju s
djecom. U koliko taj odnos poprima dugotrajniji karakter uz produbljivanje
emocija, možemo se odlučiti za upoznavanje novog partnera/ice s djetetom. Otežavajuća
okolnost pri tome može biti činjenica da dijete možda još uvijek mašta o
pomirbi roditelja, te se dijete u početku može opirati novom odnosu. Ako ne
znamo kako bismo i kada to učinili, i kako bismo prebrodili početne poteškoće
uvijek se možemo savjetovati sa stručnom osobom kao što su psiholog,
psihoterapeut...
Nakon što se
dogodila nova ljubav i kvalitetna nova partnerska veza koju želimo njegovati i
zadržati, za uspostavljanje nove ravnoteže u životu, bilo bi važno znati :
·
Uvođenje
partnera u život djeteta postupni je proces. To bi značilo da se dijete
najprije na neformalnoj razini upoznaje sa novom osobom u svom životu. Važno je
da se pri tome novi partner/ica prijateljski približi djetetu, početak je važan
za kasnije produbljivanje odnosa
·
Važno
je da stvaranje odnosa bude na iskrenoj razini. Djeca osjećaju kada nismo
iskreni. Ako se ne snalazimo u nekim situacijama, to možemo otvoreno reći npr.
Ako smo mi ta nova osoba u životu nečijeg djeteta možemo reći : ‘’Ne poznajem
te dovoljno, možeš li mi u tome pomoći ?’’ ili ‘’Ja sada ne znam što bismo nas
dvoje, imaš li ti kakvu ideju ?’’ Također to uključuje i dozvolu da dijete
prema nama bude iskreno i kaže ono što misli ili osjeća. To nam daje mogućnost
da promišljamo zajedno s djetetom što bismo mogli učiniti drugačije, omogućava
nam razvoj povjerenja i poruka je djetetu da je kompetentno za građenje tog
odnosa.
·
Ne
preporuča se ‘’kupovanje ‘’djece u novom odnosu. Darivanje nije nešto čime možemo
zadobiti povjerenje i ljubav djeteta. To može biti samo trenutno zadovoljstvo
djeteta nekom npr. igračkom, ali dugoročno, to nije dobar temelj za kvalitetan
odnos.
·
Navike
koje je dijete ranije imalo, i koje su uspostavili roditelji djeteta, važno je,
pod uvjetom da su u skladu sa psihomotornim rastom i razvojem djeteta, održavati
i dalje. To se odnosi i na uspostavljeni ritam viđanja djeteta s onim
roditeljem s kojim ne živi.
·
Osigurati
djetetu vrijeme kada će roditelj provoditi samo s njim, kao i vrijeme kada će
dijete moći provesti u miru ukoliko ima potrebu za tim, bez prisutnosti novog
partnera.
·
Vrlo
je važno približiti se djetetu kroz aktivnosti koje su sukladne njegovoj dobi.
Ako je dijete manje, onda je dobar put igrati se s njime, pokazati interes za
njegove hobije, aktivnosti...Ako je dijete teenagerske dobi, važno je poštovati
promjene kod djeteta koje nastaju i inače u tom razdoblju a to je npr.potreba
djeteta da sačuva svoju privatnost, razvijanje veće pripadnosti vršnjačkoj grupi,
veće izražavanje potrebe za svojom autonomijom...
·
Kada
se novi partnerski odnos razvije do želje da se s tom osobom zasnuje brak i
nova obitelj koja podrazumijeva još djece, važno je otvoreno o tome govoriti s
djetetom i dozvoliti mu da, onoliko koliko može, sudjeluje u tim pripremama.
Također je važno imati strpljenja za sva pitanja koja mogu proizaći iz
novonastalih okolnosti.
·
Kada
jedan od partnera zasnuje novi brak i obitelj, važno je da onaj drugi, koji to
možda nije učinio, podrži novonastale okolnosti, i da dobronamjernošću i prihvaćanjem
bude uzor svome djetetu. Ako roditelj ne podrži nove životne okolnosti bivšeg
partnera, time će težim učiniti prihvaćanje djetetu.
·
Kada
majka i novi partner ili otac i nova partnerica odluče imati zajedničko dijete,
važno je dijete iz prethodnog braka pravovremeno o tome obavijestiti i
dozvoliti mu da, ovisno o dobi, u tome učestvuje npr. da ga se informira o
trudnoći, ako je manje dijete da mu se dozvoli da se približi trbuhu majke ili
partnerice koja nosi dijete, da se pregovara o imenu budućeg djeteta...ako je
veće, da se razgovor vodi na nivou dobi odraslijeg djeteta (ovo su preporuke i
inače kada u obitelj dolazi novo/drugo dijete)
·
Važno
je djetetu objasniti pojam polubrata ili polusestre, kao i naglasiti da će
postati ‘’bogatiji’’ za jednu osobu u svom životu.
·
Kada
se rodi novi član obitelji, ne smijemo zaboraviti na ono koje je već do sada
bilo s nama. Neka su djeca u tom trenutku i dalje mala, iako su u odnosu na
pridošlicu veća
·
Kada
u obitelj dođe prinova, starije dijete prolazi kroz razdoblje prilagodbe, koje
je i inače zahtjevnije za sve članove obitelji. Kod razvednih obitelji, i
novosonovanih brakova, to je razdoblje dodatno opterećeno promijenjenim
okolonostima koje su nastupile razvodom i proces prilagodbe može biti (ali ne
mora) zahtjevniji nego inače, što ne znači da kroz taj proces nećemo zajedničkim
snagama uspijeti proći.
·
Kod
onih roditelja koji zasnivanje novih obitelji vide kao mogućnost za povećanje
‘’bogatstva’’ osobama, odnosima, izazovima, iskustvima, djeca bez poteškoća i
sa veseljem nastavljaju svoj život. Zato je važno kakve im poruke šaljemo !
Odovorni smo za kreiranje konteksta u kojem naša djeca žive !
U čemu najčešće
roditelji u opisanoj situaciji griješe :
·
Brzaju
s novim vezama i nepromišljeno upoznaju prerano djecu s novim partnerima koji
ponekad budu samo epizoda, a ne trajna veza u budućnosti
·
Ostvaruju
bliske kontakte pred djetetom s novom partnericom/partnerom ne vodeći računa o
tome da dijete nije još proradilo razvod braka niti razvilo ideju da bi na
mjesto mame ili tate mogla doći druga žena ili muškarac
·
Vrše
pritisak na dijete da prihvati novog partnera inzistirajući na tome kako je ta
osoba izuzetno dobra ne otvarajući prostor da dijete samo kreira mišljenje o
toj osobi
Što je znak
za alarm da treba pomoć djetetu ili da roditelj griješi u svom postupanju:
·
Dijete
se povlači u sebe, odbija komunkaciju, ne želi ići roditelju koji ima novog
partnera/icu
·
Dijete
mijenja raspoloženje u odnosu na prethodno razdoblje npr. postaje tugaljivo,
tjeskobno, plačljivo, ljutito
·
Dijete
se mijenja na planu ponašanja na način da čini stvari koje ranije nije činilo
npr. počinje se agresivno i destruktivno ponašati, zanemaruje i izbjegava
obaveze
·
Dijete
počinje lagati roditelja o tome gdje je bilo, što je radilo